Povijest jedne ostavštine

Jasmina Bavoljak

Kronologija Zbirke Oskara Hermana
iz fundusa Galerije Klovićevi dvori

Kada je 18. 1. 1974. godine umro slikar Oskar Herman, njegovoj je udovici Miri ostalo u nasljeđu nekoliko stotina crteža, gvaševa, tempera te dvadesetak ulja, ukupno 913 radova. Kako obitelj Herman nije imala djece, udovica je odlučila darovati Zbirku tadašnjem Muzejskom prostoru na čelu s direktorom Antom Sorićem, danas Galeriji Klovićevi dvori. Bilo je to vrijeme velikih projekata galerije na Jezuitskom trgu i, usprkos mišljenju struke da bi Zbirku trebao čuvati Muzej suvremene umjetnosti, gospođa Herman je provela svoju želju, te je sastavila tzv. slikarsku oporuku. Unatoč nedostatku prostora i depoa, pretvaranje Muzejskog prostora iz galerijske u muzejsku instituciju sa stalnim fundusom, direktor Sorić je smatrao dobrim ulogom za budućnost.
Veliki teret popisivanja zbirke, uz pedantnu pomoć udovice koja je u međuvremenu na svaku i najmanju stvar zalijepila naljepnicu s brojem, pao je u zadatak komisiji u sastavu Marijan Susovski, kustos Muzeja suvremene umjetnosti, Nada Bogdanović, restauratorica i Stela Šikić, kustosica Muzejskog prostora.

Kada je 29. 8. 1989. godine Mira Herman umrla, Rješenjem o nasljeđivanju br. XVI – 0 – 5999/89 „slikarski opus pok. Oskara Hermana, supruga ostaviteljice naslijedio je, temeljem slikarske oporuke 5. ili 6. 4. 1989. g., Muzejski prostor grada Zagreba - u cijelosti“.
Oporuka je postala pravomoćna 11. 3. 1991. godine.
Bilo je to vrijeme nemirnih, a potom i ratnih godina u Hrvatskoj. Muzeji širom zemlje su se zatvarali i svoje su funduse pospremali u depoe, pa je tako bila pohranjena i zaštićena i naša nova zbirka.

Tih godina likovni kritičar Josip Depolo želio je obilježiti obljetnicu smrti slikara Oskara Hermana inaugurirajući novopristiglu zbirku. Koncepciju izložbe, izbor radova i postav radili smo kolega Slaven Perović, danas muzejski savjetnik Muzeja Mimara, i ja. Kako smo već dotada surađivali na nekoliko projekata, željeli smo nekonvencionalnim pristupom izabrati ne samo ono najbolje od autora nego i ono nama blisko. Danima smo prevrtali po materijalu radeći sve užu i užu selekciju da bismo na kraju odabrali i postavili 310 ulja, tempera, gvaševa i crteža, u prizemlju i na prvom katu Muzejskog prostora. Izložbu je 18. 1. 1994. godine otvorila tadašnja ministrica kulture Vesna Girardi Jurkić.
Dio je tog izbora bio postavljen u Osijeku, Dubrovniku i Splitu, a zahvaljujući veleposlaniku Hrvatske u Rumunjskoj, gosp. Debeliću, 1995. godine je priređena izložba i u Bukureštu.

Na zbirci je u međuvremenu radilo puno kolega i njihov je trud na ovaj ili onaj način upisan i u ovaj naš virtualni projekt. Cjelokupna Zbirka je fotografirana, Klaudio Štefančić, danas

voditelj Galerije Galženica, popisao je i opisao (nalivperom) sva djela u inventarnu knjigu, Iva Sudec, kustosica Galerije Klovićevi dvori i Daniel Tomičić, danas „slobodni“ kustos, upisali su je u kompjutersku bazu M++. Komisija u sastavu Zdenko Rus, kustos Moderne galerije, Damir Grubić, galerist, i ja, kustosica Galerije Klovićevi dvori i voditeljica Zbirke, procijenili smo ju i na taj je način financijski vrednovali, što je osnova za osiguranje Zbirke i stavljanje djela u relaciju s ostalim muzejskim fundusima.

Unos podataka u bazu M++, s brojčanim, tekstualnim i slikovnim podacima svih djela pokazao se presudnim u trenutku kada se 2002. godine dogodila krađa umjetnina u Galeriji Klovićevi dvori. Tadašnji je ravnatelj Zvonko Festini, iako to nije bila zakonska obaveza Galerije, inzistirao na inventurama depoa svake godine. Nakon inventure u siječnju 2002. godine, pa do sljedeće inventure u prosincu te godine, pomoćni je radnik i vozač Galerije Klovićevi dvori, J. D., kako je pokazala kriminalistička obrada, sustavno iznosio iz depoa umjetnine. Između ostalog i 29 radova Oskara Hermana.
Prema riječima policijskih inspektora, J. D. je prodavao umjetnine ispod svih tržišnih cijena, pa kada je jedan ugledni zagrebački odvjetnik, nakon napisa u novinama, sa sajma na Britanskom trgu donio svoju novokupljenu sliku Oskara Hermana u Galeriju Klovićevi dvori na provjeru, klupko se počelo odmotavati.
U vrlo krakom roku pronađene su i vraćene 22 umjetnine, ali kako još uvijek negdje kola 8 djela Oskara Hermana iz zbirke Galerije Klovićevi dvori, ovo je prilika da ih popišemo ne bi li moguće kupce i sadašnje vlasnike upozorili na pravo podrijetlo tih radova:

1. inv. br. 567, Grupa djevojaka, olovka, tempera, papir, 290 x 309 mm, sign. d.d.k.: O. H. (Na poleđini: Glava žene u profilu, ugljen) - manjak konstatiran inventurom iz 2002. godine;
2. inv. br. 602, Žena s dvoje djece, tempera, papir, 350 x 255 mm, sign. nema *stanje: jako oštećeno, tragovi samoljepljive trake, poderotine - manjak konstatiran inventurom iz 2002. godine;
3. inv. br. 671, Dvije žene u prirodi, tempera, papir, 410 x 260 mm, sign. d.d.k.: O. Herman *stanje: jako loše, tempera ispucala i otpala s površine - manjak konstatiran inventurom iz 2002. godine;
4. inv. br. 673, Nedovršena slika, tempera, papir, 585 x 287 mm, sign. nema - manjak konstatiran inventurom iz 2002. godine;
5. inv. br. 738, Žena s djetetom, olovka, tempera, papir, 305 x 390 mm, 1944, sign. d.d.k. O. Herman 44. *stanje: oštećeni rubovi – ima paspartu - manjak konstatiran inventurom iz 2002. godine;
6. inv. br. 818, Ženski poluakt, tempera, papir, 660 x 335 mm, sign. d.d.k.: O. H. *stanje: oštećeni rubovi - manjak konstatiran inventurom iz 2002. godine;
7. inv. br. 844, Žena u tamnosivom, tempera, papir, 295 x 275 mm, 1972, sign. d.d.: O. H.*stanje: oštećeno samoljepljivom trakom - manjak konstatiran inventurom iz 2002. godine.
8. inv. br. 34, Fantazija, 1973., tempera na papiru, 385 x 212 mm, *stanje oštećeno – manjak konstatiran inventurom iz 1999.

Neadekvatan, premalen i nefunkcionalan tavanski smještaj bez klimatizacije i grijanja koji se s vremenom prilagođavao potrebama muzejskih depoa samo nam potvrđuje činjenicu da

Galerija nikada nije bila predviđena ni projektirana za pohranu i čuvanje zbirki. U međuvremenu izgrađeni depoi u podrumu Galerije pokazali su se mikroklimatski nepovoljnijima od starih tavanskih, pa je tako podrum postao spremište tehničkih potrepština, a domicilne su zbirke, pa tako i ova Oskara Hermana, i dalje na tavanu.
Čini mi se, ipak, da je umjetninama bolje čak i tako spremljenima, nego nikako, budući da mnoge druge jednako značajne, ako ne i značajnije zbirke, nemaju ni takav smještaj.

U svibnju 2006. godine tadašnji predsjednik Židovske općine Zagreb, Ognjen Kraus, predložio je da se uz središnju proslavu 200. godišnjice osnutka općine obilježi i 120. godišnjica rođenja Oskara Hermana, hrvatskog slikara židovskog podrijetla. Sa zadovoljstvom sam se prihvatila organizacije, stručne pripreme i postava ove, mogli bismo reći, retrospektivne izložbe. Obradovala me je mogućnost ponovnog (iako djelomičnog) izlaska zbirke pred kulturnu javnost te sam se u izboru radova oslonila na pomoć kolege Zdenka Rusa, muzejskog savjetnika Moderne galerije, koji se u svom dugogodišnjem radnom opusu sustavno i analitički bavio problematikom slikarstva Oskara Hermana.
Monografija Kelemen-Gamulin iz 1978. godine bila mi je početna točka za posudbu djela. U međuvremenu mnoga su od njih promijenila vlasnike, dok su sadašnji vlasnici nepoznati ili su željeli ostati anonimni, a nekim se slikama zameo trag. Do pojedinih su me radova doveli povjesničar umjetnosti Darko Schneider, galeristi Žarko Deči i Damir Grubić, te kolekcionari Branko Baljkas, Pajo Kanižaj i Petar Selem. Sve su se institucije u Hrvatskoj spremno odazvale molbama za posudbu i tako su na izložbi izložena gotova sva najznačajnija djela Oskara Hermana iz zagrebačkih Moderne galerije, Muzeja suvremene umjetnosti,

Gliptoteke i Kabineta grafike HAZU, riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, dubrovačke Umjetničke galerije, splitske Galerije umjetnina, karlovačkog Gradskog muzeja te osječke Galerije likovnih umjetnosti. Nemjerljiv doprinos kvaliteti ove izložbe dali su i svi privatni posuđivači. Inicijativa Židovske općine pomogla je da se javnosti, po prvi put prikaže najveći dio opusa Oskara Hermana, zbog čega se nadam da je ta izložba otvorila još neki novi pogled na njegovo djelo i budućim generacijama omogućila detaljan uvid u dio hrvatskog slikarstva dvadesetog stoljeća. Iza nje ostao je opsežan katalog izložbe s preko 500 reprodukcija, kako djela iz vlasništva Galerije Klovićevi dvori, tako i ostalih posuđivača.

Napokon je i 18. 6. 2010. Stručno povjerenstvo za utvrđivanje svojstva kulturnog dobra za muzejske i galerijske zbirke donijelo Rješenje o utvrđivanju svojstva kulturnog dobra za Zbirku Oskara Hermana. U međuvremenu smo preventivnom zaštitom i restauracijom većeg broja djela te opremanjem depoa osigurali Zbirci adekvatnu zaštitu. Mnogi restauratori (Dragan Dokić, Nada Bogdanović, Danijela Ratkajec i dr.) pomogli su da se dragocjene umjetnine tako sačuvaju od propadanja i da se konzerviraju za buduća pokoljenja. Iako pojedina djela iz Zbirke odlaze ponekad na izložbe i izvan Galerije Klovićevi dvori, ipak web prezentaciju cjelokupne Zbirke Oskara Hermana možemo smatrati njezinim trećim izlaskom na svjetlo dana. Ova dobrobit informatičke ere tako će zasigurno, svim zainteresiranima (pa i onima koji to nisu), moći pružiti još mnogo zadovoljstva.